Kuhinja

Mjesto opreke

Tradicionalno ženski teritorij, kuhinja je oduvijek mjesto velikog potencijala. Onoliko koliko je zatvarala žene unutar obaveza brige o obitelji, toliko je i bila prostor (limitirane) autonomije u obliku kontrole budžeta, sirovina i planiranja obroka.

Moderno stanovanje i tehnološke inovacije obećale su, i donekle pružile slobodu, no vrijeme i kapacitet smanjeni u kuhinji jednostavno su se prelili u druge oblike neplaćenog kućnog rada.

“Način na koji se kuhinja smješta u stanovanje jasno pokazuje vrijednosti određenog doba, kulture, i naposljetku – obitelji.”

Od središta do periferije

Način na koji se kuhinja smješta u stanovanje jasno pokazuje vrijednosti određenog doba, kulture, i naposljetku – obitelji. Put od prapovijesnog ognjišta do suvremenog open spacea dug je i nevjerojatno zanimljiv.

Oko vatre, mitološkog simbola civilizacije, ljudi su se okupljali da bi se vidjeli, ugrijali i jeli. Centralna pozicija ognjišta dugo je bila neporeciva, no s vremenom, stambene funkcije počele su se odvajati i grupirati prema toplini, čistoći i ostalim funkcionalnim zahtjevima.

Kuhinja je, u prvom redu izdvojena od drugih prostora zbog sigurnosti, u predindustrijskom dobu završila na periferiji stanovanja. Bio je to izdvojeni radni prostor (bilo da ga je obavljala posluga ili domaćica), nevidljiv čak i ukućanima, u očito servisnoj poziciji naspram drugih prostorija.

Frankfurtska kuhinja

Pojavom industrije, kuhanje se poput mnogih drugih procesa, pokušava optimizirati. Na temelju ideja o modernom životu nastaje koncept Frankfurtske kuhinje Margarete Schütte-Lihotzky. U duhu racionalnosti, Frankfurtska kuhinja nudi pažljivo dizajniranu kuhinju za jednu radnicu, obećavajući joj efikasno obavljanje obaveza i (meta)fizički izlazak iz kuhinje.

Problem Frankfurtske kuhinje je taj da, naravno, kuhinjski i kućni poslovi nikad nisu dovršeni, pa takva radikalno moderna kuhinja ne omogućava sudjelovanje u obiteljskom životu, samo drugu vrstu izolacije.

Mjesto okupljanja

Kuhinje se kroz naredna desetljeća spontano vraćaju ostatku doma. Uključuju se u obiteljski život, pažljivo su dizajnirane, vidljive ukućanima i gostima, i na kraju se potpuno utapaju u stambeni open space, suvremeni standard objedinjavanja zajedničkih aktivnosti. Unutar takve dispozicije vraćaju nam ognjište u obliku kuhinjskog otoka, simboličkog centra kuće koji okuplja obitelj i prijatelje. Slobodni plan očiti je odgovor na težnju da kuhanje i blagovanje vratimo u centar stanovanja, no teško je ne primijetiti kako potpuna integracija kuhinje u prostornom smislu ne rješava druga pitanja.

Kuhinja svejedno ostaje radno mjesto, samo sad uključuje i vidljivost: implicira održavanje čistoće i urednosti, pitome zvukove i mirise, prilagodljivost drugim kućnim aktivnostima.

“Dualitet kuhinje, odnosno napetost između življenja i rada, jasno je vidljiv u činjenici da je kuhinja jedini stambeni prostor s jasnim pandanom u profesionalnom svijetu.”

Profesionalna kuhinja

Dualitet kuhinje, odnosno napetost između življenja i rada, jasno je vidljiv u činjenici da je kuhinja jedini stambeni prostor s jasnim pandanom u profesionalnom svijetu. Uređeni par kućne i profesionalne kuhinje u snažnoj su vezi, neprestano prenoseći ideje, simbole i prakse u oba smjera.

Granice između ta dva svijeta na prvi pogled djeluju čvrsto: prostorni, tehnički i higijenski uvjeti profesionalnih kuhinja diktirani su nizom pravilnika i zakona, za razliku od stanovanja gdje je u najboljem slučaju propisan stambeni minimum (a i on je podložan interpretaciji). Međutim, mekoća kuhinje i kuhanja s lakoćom briše podjele između doma i rada.

Iz kulinarskog svijeta u naše kućne kuhinje stižu mali trikovi, recepti, savjeti o procesima i alatima koji će nam, usvojimo li ih, olakšati ili obogatiti kuhinjsku svakodnevicu, ili dizajnerski detalji poput inoks radnih ploha ili uniformiranih spremnika za namirnice. Značajan je i utjecaj popularnih kulinarskih emisija koje se uglavnom temelje na ideji da se profesionalno kuhanje kroz lako primjenjive savjete useli u kuhinje običnih ljudi.

Nasuprot tome – i mnogo kompleksnije – kućno kuhanje vječna je inspiracija kuhanju kao zanatu. Čak i sasvim suvremeni kulinarski koncepti referiraju se na kolektivnu memoriju sadržanu u hrani, dok se zajedništvo, lokalna kultura i briga o ljudima često naglašavaju kao temeljne vrijednosti profesije. Usprkos tome što su uspostavljene duboko hijerarhijski i proizvodno, u profesionalnim se kuhinjama uvriježio izraz family meal za obrok koji osoblje dijeli prije servisa. Obiteljska kuhinja neodvojiva je od profesionalne.

*

Kuhinja je za mene transformativna, duboko kompleksna i neosporivo liminalna. Titra između kuhanja, obiteljskog života i okupljanja, profesije, rodnih uloga i arhitektonskih trendova. U sebi objedinjuje toliko svjetova – od materijalnih promjena, preko ideoloških suprotnosti, do individualnih i zajedničkih uspomena.

Velika je i mala, tužna i sretna, nježna, teška, topla, zagušljiva, beskrajna.

Meni najdraže mjesto na svijetu je kuhinja.