Semiotika pekare
Dok u glavi romantiziram svoje jutarnje putovanje Yamanote linijom u Tokiju, u fizičkom svijetu zapravo ulazim u precizan mehanizam kretanja kroz metro stanicu u jeku jutarnje gužve. Kao uvježban ples, more ljudi u odijelima i s aktovkama kreće na posao. Njihovi koraci su savršeno sinhronizovani, lišeni nepotrebnih koraka, ne ostavljajući ni centimetar prostora za zastoj ili grešku.
Ilustrirana HRANA
Cilj nam je da svaku priču u svakom broju Kàko magazina prate ilustracije ili fotografije koje su naručene upravo za nju. Pa zašto onda to u svakom broju nije tako?
Kàko HRANA je limitirano izdanje
U 2025. rasprodali su se prvi broj Vječnost, treći broj, Igra, četvrti broj, Estetika, i peti broj, Zvuk. A uskoro će s fizičkih i virtualnih polica nestati i drugi i šesti broj, Ulica i Trač. Svaki broj sve brže se rasproda i stoga baš često dobivamo upite kada će se pojedini brojevi vratiti u prodaju. Odgovor je – nikad.
Bio je tih i povučen
U jesen 1884. Gertrude Elizabeth Blood zatražila je rastavu od Lorda Colina Campbella. Bilo je to vrijeme kada je razvod braka u Velikoj Britaniji mogao odobriti jedino parlament i to isključivo ako osoba koja je rastavu zatražila može dokazati da je supružnik počinio preljub ili joj nanio po život opasnu štetu. U slučaju Gertrude Elizabeth Blood koju su, kao što je tada bio običaj, zvali imenom njezina supruga Lady Colin Campbell, razlog je bio taj da ju je gospodin Campbell zarazio sifilisom. Campbell, sin ondašnjeg vojvode od Argylla i šogor četvrte kćerke kraljice Viktorije, nije si mogao dozvoliti takvo blaćenje pred očima britanske javnosti. Pa je i on zatražio rastavu od Blood optuživši je za preljub.
Između dima i tinte
U pričama što se od davnina prepričavaju uz vatru, junaci su nosili plugove na ramenima, nadmudrivali vukove i uklanjali stijene s putova. Jedni su bili od krvi i mesa, drugi od kamena, soli, možda i zlata. A on – on je, kažu, bio od čelika. Kažu da ga nije rodila majka, nego sama vatra. Iz rastopljenog željeza iskočio je kao iskra. Visok kao dimnjak, s rukama velikima kao kante i ramenima širokima kao čelične grede, bio je divovskog rasta i još većeg srca.
Sam svoj skandal
Fikcija je mrtva, živjela istina! Autofikcija u književnosti – koje nema i ne može biti bez elementa trača, i koju smo svi potajno čekali, gladni ispovijesti koje zvuče istinito, čak i kad znamo da baš i nisu – nije slučajno postala dominantan književni žanr posljednjeg desetljeća. Narasla je s razlogom, kao odgovor na potrebu čitatelja za nečim što djeluje istinito, izloženo i intimno. Jer, ono što nam treba u svijetu laži, prijetvornosti i simulakruma – ono što nam treba kao aspirin na glavobolju, kao kec na desetku, kao sočni trač u ponedjeljak ujutro – jest upravo: istina. Ili barem njezin privid.
Ton tihog tiska
Svijet doživljavamo putem pet osjetila, a strip kroz dva. Strip čini niz od najmanje dva crteža, čija minimalna razlika omogućuje pripovijedanje ili stvara kontinuitet prikaza, a po svojoj je prirodi bipolaran. Njegovo ispisivanje nalik je hodanju po žici nacrtanoj na papiru, povučenoj između granica likovnosti i jezičnog. Kako se onda na tu liniju upisuje zvuk? Kako strip zvuči, čak i kad ga nitko ne sluša? Istragu preuzimaju agenti Grupe TNT.
Kako biramo autore
U Kàko magazinu naglasak uvijek stavljamo na vrhunske priče. One moraju biti začudne, nesvakidašnje, priče na koje nećete naići na svakom portalu ili društvenoj mreži. A da bi to u potpunosti na kraju i bile, moraju biti sjajno ispričane.
Zeznuli smo naslovnicu
Kad nam je Tina Petković poslala ideju za tekst o tome kako slijepi i slabovidni percipiraju estetiku, a koji se uvelike oslanja na osjet dodira, sinula nam je i ideja za naslovnicu četvrtog broja magazina koji se bavi upravo estetikom. Na nju ćemo otisnuti jednu od definicija estetike, ali će biti potpuno jednobojna i reljefna. Time smo na prvu htjeli poslati poruku da estetiku ili, ako hoćete, ljepotu ne percipiramo samo osjetilom vida kako to obično volimo misliti.
Dobar, loš, ružan
Ne možemo sa sigurnošću znati zašto su prvi ljudi počeli krojiti odjeću, ali izgledno je da to nisu činili kako bi izgledali bolje već jer je klima postajala sve hladnija pa je odjeću trebalo suziti da bi bolje prianjala uz tijelo i da bi u njoj bilo toplije. Više od stotinu tisuća godina kasnije na taj smo iskonski nagon zaboravili. Ono što nosimo više se ne dizajnirana polazeći od funkcije, već od izgleda.
Pravila su jednostavna
Pravila igre su sljedeća. Ukupno imaš osam nivoa. Cilj je doći do kraja i svaki je nivo, naravno, malo teži od prethodnog. Ne možeš preskakati nivoe, nego moraš ići redom. Da bi prešao na sljedeći nivo, moraš skupiti određen broj bodova. Bodove skupljaš u nekoliko kategorija. Minimalan broj bodova je jedan, a maksimalan broj bodova u nekoj kategoriji je pet. Ako skupiš samo jedan bod u nekoj od kategorija, ne možeš na sljedeći nivo.
Više od igre
Koliko puta smo čuli izraze poput „lako je kao dječja igra” ili „radiš ili se samo igraš?”. Jer, stav većine je da ne možemo biti ozbiljni dok se igramo. To je dječji posao i smatra se neozbiljnim, luckastim, laganim, jednostavnim. Ipak, za svako dijete ta „neozbiljna" igra neizostavan je dio života, dio njegove svakodnevice. Uz obavljanje fizioloških potreba poput spavanja i hranjenja, igra je ono što čini svaki dan, čitav dan. Dijete se igra i kroz igru otkriva svijet.
Balada o Joži Putniku
Bila je 1901. kad se mladi Joža nezainteresiran za rad na zemlji, otisnuo na put oko svijeta bez novčića u džepu. Svijet je obišao dvaput poderavši pritom više od 70 pari cipela, uglavnom tumarajući ulicama i prikupljajući autograme poznatih državnika, predsjednika, monarha i izumitelja. Skupljao ih je na stranicama dviju knjiga koje zajedno teže preko 50 kilograma i zahvaljujući kojima je postao legenda.
Braća Boljar: Kako smo stvorili najradikalniju tenisicu na svijetu
Za autora bi bilo intuitivno, a za čitatelja intrigantno kad bi ovaj tekst počeo slučajnom anegdotom koja je dovela do toga da braća Boljar stvore ekološki najodrživiju tenisicu na svijetu. Ali ovdje nikome na glavu nije pala jabuka niti je itko promijenio povijest zaronivši u kadu. Ništa u ovoj priči nije se dogodilo slučajno. I zbog toga je još intrigantnija.