Ton tihog tiska
TEKST VALENTINA SERTIĆ
FOTOGRAFIJE ALEN MARIĆ
Svijet doživljavamo putem pet osjetila, a strip kroz dva. No, osim taktilnog osjećaja listanja stranica tiskanog izdanja, čitanje stripa uglavnom je vizualno iskustvo. Nevidljivi osjetilni doživljaji moraju se upisati u sliku, a čitatelji – po prešutnom dogovoru s autorom – sudjelovati u oživljavanju priče, vidjeti mirise, emocije i zvuk!
Strip čini niz od najmanje dva crteža, čija minimalna razlika omogućuje pripovijedanje ili stvara kontinuitet prikaza, a po svojoj je prirodi bipolaran. Njegovo ispisivanje nalik je hodanju po žici nacrtanoj na papiru, povučenoj između granica likovnosti i jezičnog. Kako se onda na tu liniju upisuje zvuk? Kako strip zvuči, čak i kad ga nitko ne sluša? Istragu preuzimaju agenti Grupe TNT.
Nešto slično vidio sam u kinematografu!
Upravo se na zvuku lomi granica između stripa i drugih umjetnosti slijeda, koje sve odreda nasljeduju egipatske papiruse, mezopotamijske reljefe, antičke frizove, srednjovjekovne tapiserije i prosvjetiteljske karikature. Premda tradicija pripovijedanja pomoću slika seže daleko u prošlost, moderni intelektualac o stripu razmišlja kao o starijem bratu filma, i to tvrdoglavom bratu, odanom svojim ograničenjima, svojim dvjema dimenzijama.
Ljubitelji devete umjetnosti su kroz povijest više puta eksperimentirali s konceptom zvučnog stripa – kroz LP izdanja koja su pratila tiskane stripove, publikacije s gumbima za zvučne efekte ili digitalne inačice. No praksa pokazuje da će, suočeni s izborom da stišaju sliku ili uklone titlove, mnogi radije učiniti prvo. Tišina je dio magije. Stripovska estetika počiva na čarobnoj premisi sinestezije i mogućnosti da se sluša – očima. Sve dok čitatelji pristaju na tu igru, autori se mogu osloniti na snagu i ekspresivnost linije.
Membrane na mojim ušima spremne su primiti svaku riječ iz vaših usta!
Iako dvodimenzionalan, strip je vrlo glasan medij. I ne kažem to samo zato što se zbog jasnijeg otiska, umjesto točkom, kraj rečenice u stripovima tradicionalno označava uskličnikom, niti zbog masnih štampanih slova.
Zvukovi se u stripovima prikazuju na različite načine, a najčešći je govorni oblačić. Njega William Eisner u svom kapitalnom djelu „Strip i sekvencijalna umjetnost“ naziva „očajničkim mehanizmom“, aludirajući na to da se radi o pokušaju bilježenja i predočavanja eteričnog elementa. Oblačić ujedinjuje jezik i parajezik, odnosno dijalog s vizualnom komponentom u pravom smislu i govori o tome kako nešto zvuči. Primjerice, je li glasno?
„Stripovska estetika počiva na čarobnoj premisi sinestezije i mogućnosti da se sluša – očima.“
Običan govor obično stanuje u oblačiću ovalnog oblika s malim repom usmjerenim prema govorniku. Pričem može voditi i prema izvoru zvuka koji nije vidljiv na crtežu. Oblačić s isprekidanom ravnom linijom upućuje na šapat. Oblačić za misli ima meki rub i nalik je na nebeski oblak, a umjesto repa koristi kružiće. Nazubljeni oblačić, pak, upućuje na to da je izvor zvuka elektronički ili mehanički. Veličina, debljina i oblik slova, odnosno fonta kojim je dijalog napisan također doprinose izražajnosti.
No ono na što pomislimo kad nam se spomene prikaz zvuka u stripu zvuči više kao ARF, CLICK, SCIUNF, PUFF, PANT i HMMM. Ili možda cvok, čiha, brljgvkm. Kad pomislimo na zvuk u stripu, pomislimo na onomatopeje koje se u literaturi nazivaju i zvučnim efektima. One su toliko usko vezane uz strip da su postale svojevrsni klišeji i možda najprepoznatljiviji znak stripovskog jezika. Obično ih se prevodi, a utjelovljuju djelovanje ili posljedicu, te dočaravaju udaljenost, duljinu i prirodu stiliziranog zvuka.
U strip se upisuju paralelno s radnjom i dijalozima, odnosno u fazi izrade scenarija, i itekako mogu utjecati na razumijevanje stripovske priče. Vjerojatno najkontroverzniji zvučni efekt ikad pojavio se u stripu „Amazing Spider-Man“. U 121. epizodi Zeleni Goblin otima Gwen Stacy i baca je s mosta. No, premda se čini da je odgovoran za njezinu smrt, jedan mali SNAP! sugerira da ju je Spider-Man slučajno ubio pokušavajući je spasiti mrežom.
*cijeli tekst možete pročitati u petom broju Kàko magazina ZVUK