Kako Kàko autori troše novac?
Na početku svakog broja Kàko magazina, predstavljamo pisce, fotografe i ilustratore koji su na njemu radili. Činimo to kroz njihove odgovore na jedno pitanje koje je vezano uz temu aktualnog broja, a ovaj smo ih put pitali kako su zaradili i na što su potrošili svoj prvi novac. Evo što su nam rekli.
Pisac Vid Barić kaže da je prvi novac zaradio prodajom neke snowboard opreme koju su mu slali sponzori. To se, kao, nije smjelo raditi, ali svi su to radili. Potrošio ga je na ski-karte, gorivo i smještaj u nekom austrijskom selu. Tako je, zapravo, financirao snowboarding prodajom snowboarda. Inception!
Vid Barić na promociji broja Kàko NOVAC, rujan 2026. / FOTO: Lucija Drača
Ilustrator Erol Beširević svoj prvi zarađeni novac potrošio je na potrošni materijal za tetoviranje i mašinicu za tetoviranje. Koliko ga sjećanje služi, to je bio prvi zid za čije je oslikavanje dobio honorar.
Autor Matija Boltižar svoj je prvi novac zaradio kao ministrant, dok je sa svećenikom išao u posvetu kuća. U njegovom kraju je običaj da se, osim svećeniku, nešto sitno novaca da i ministrantu koji ide s njim. Nakon što se obiđu sve kuće, hodajući ministranti su podijelili novac među sobom, a u tom svom prvom obilasku skupio je nešto više od 300 kuna, što je bila velika lova za jednog osnovnoškolca. Tako da je svoje prve novce potrošio na žute Umbro skejterske tenisice sa zelenim logom, za koje smatra da su mu do dan danas najkul tenisice koje je posjedovao. Toliko su bile dobre da mu se tadašnja simpatija prvi puta obratila zahvaljujući njima.
Matija Boltižar na promociji broja Kàko NOVAC, rujan 2026. / FOTO: Lucija Drača
Novinarka i autorica Monika Bončina prvi je novac zaradila berući jagode i maline. Imala je 16 kada su prijateljica i ona u pola četiri ujutro ispred njezine kuće čekale „službeni kombi“, kako su ga zvale, da id odvede u polje udaljeno 60-ak kilometara od grada u kojemu su odrastale. Zadatak je bio jednostavan – brati i sortirati jagode i maline. Nakon četiri dana, mrzile su i maline, i jagode, i polje, i službeni kombi. Izdržale su otprilike tjedan dana, a za taj je novac kupila dvije haljine. Danas joj je to pomalo smiješno. Tjedan dana mijenjale su ljetne izlaske za jutra na polju, samo da bi na kraju kupile haljine za te iste izlaske. Pamti da su bile zelene, ali pamti i sjajan osjećaj da je prvi put nešto mogla kupiti vlastitim novcem, od vlastitog truda.
Monika Bončina na promociji broja Kàko NOVAC, rujan 2026. / FOTO: Lucija Drača
Vlaho Hrdalo, odvjetnik koji ponekad zastrani u glazbenu produkciju i DJ-ing, prvi novac zaradio je puštajući glazbu kao DJ kasnih 1990-ih godina u Dubrovniku. Potrošio ga je na sličan način – nabavljajući house glazbu na piratskim CD-ovima iz Italije. Jedna noć svirke mogla mu je tih godina osigurati dvadesetak CD-ova punih muzike.
Ilustratorica i type dizajnerica Matea Jurčević prve novce zaradila je radeći studentske poslove, a među prvim poslovima bila je prodaja novina na Trgu. Sjeća se da joj je to bio baš poseban osjećaj, prvi osjećaj slobode i odgovornosti u isto vrijeme. Novce je trošila na stvari koje joj nisu bile potrebne u tom trenutku, a jako ih je htjela i na stvari koje su bile neophodne u tom trenutku, a nije ih htjela. Vječita borba.
Otac grafičkog dizajnera Tomata Košira bio je strojar u slovenskoj kompaniji Iskra, a u slobodno vrijeme na poslu mu je od viša materijala izrađivao igračke. Jednom mu je zgodom izradio i trkaći bicikl, sa značkom CicloTomato, obojen u jarku žutu boju. No, bicikl je Tomatu bio prevelik, a kad je napokon narastao, bicikl je i prerastao za svega godinu dana. I zato je, kad je sa 17 godina osvojio natječaj za dizajn srebrnjaka Banke Slovenije, glavninu nagrade potrošio na bicikl. Oca već dugo nema, ali žuti Bianchi još je uvijek kod njega.
Autor Duje Kovačević kaže da je prvi novac zaradio na sezonskom poslu sa 17 godina. Radio je u dječjem zabavnom parku na plaži kod Trogira, smjene od 12 i više sati bez slobodnog dana (tako je to u sezoni). Dio novca je iskoristio da kupi tenisice i odjeću za maturalac, a dio – onaj koji mu i danas ostaje u sjećanju – za svoju prvu tetovažu.
Trener i facilitator, bivši DJ i pustolov, Oliver Linzbauer, prve novce nije potrošio odmah nego je štedio. Nakon par sezona ljetnih poslova u zračnoj luci i u skladištu Školske knjige, kupio je par pravih Technics gramofona.
Oliver Linzbauer na promociji broja Kàko NOVAC, rujan 2026. / FOTO: Lucija Drača
Fotograf Bepo Novaković svoj je prvi novac zaradio prodajom školjki. Njegovi roditelji imaju restoran na rivi, pa dok bi oni radili, on je bio zaokupiran svojim štandom koji se sastojao od gajbe Coca-Cole preko koje je stavljen stolnjak. Prvi profit tih transakcija završio je u lokalnom dućanu „Sve po 12 (kuna)“, gdje je kupio paketić Yu-Gi-Oh! karata.
Ilustrator Goran Radošević prve je novce zaradio kao dijete prodajući ribu uz cestu, na jednom našem otoku. Turisti i domaći su brzo pokupovali ono što je bilo zapravo njegov ribolovni višak, a njegove oči su bile velike dok je prevrtao snop novčanica po rukama, maštajući o LEGO setovima koje ću kupiti kad se vrati u grad. Ipak, vrlo brzo je naučio osnove ekonomije kada je većina zarade otišla njegovom djedu, koji je ribu i ulovio. Njegov mršavi honorar je bio uložen u lokalnu industriju sladoleda.
Novinar i pisac Boris Rašeta prvi je novac zaradio kopajući susjedu kanal za vodovodne cijevi. Imao je tada šest godina i bio je iznenađen njegovom škrtošću – kanal je bio dug oko 100 metara. Prošlo je od tad oko 52 godine, pola jednog stoljeća, pa se ne sjeća najbolje u što ih je potrošio, ali to su mogli biti Kiki ili Bronhi bomboni, sladoled Snjeguljica ili knjige, sumnja da je bilo nešto treće. Kasnije je cijepao drva, prodavao balone na helij, radio novinske ankete, vozio smeće u gradskoj čistoći, pretipkavao ljudima diplomske radnje – i dobro zna vrijednost novca, zato što ga uglavnom nije imao.
Glazbena novinarka i copywriterica Valentina Sertić nije sasvim sigurna, ali misli da je prvi novac zaradila perući čaše u lokalnom pubu. Tamo ga je vrlo vjerojatno i potrošila. Međutim radije se sjeća pobjede na karaokama koja joj je donijela novčanu nagradu, utopljenu u tom istom pubu.
Ilustratorica Maja Sokić prvi je put sam zaradila u drugom razredu osnovne škole prodajom crteža Winxica za pet kuna po crtežu. Ujutro bi skupljala narudžbe u školi, a popodne ih crtala. Uspjela je doći do velikih 25 kuna prije nego što ju je cura iz razreda cinkala učiteljici. Svu zaradu je morala vratiti, a svoje crteže nikada nije dobila nazad.
Maja Sokić na promociji broja Kàko NOVAC, rujan 2026. / FOTO: Lucija Drača
Financijski edukator Toni Vitali prvi je novac zaradio tako što je nosio, sastavljao i rastavljao glazbenu opremu za jedan bend koji je uglavnom svirao po svadbama. Tako bi radio u dvije smjene: predvečer prije svirke te u tri ili četiri ujutro nakon svirke. Novac je potrošio na novi mobitel, ali s današnjom pameću bi vjerojatno barem dio uštedio i investirao.
Nenad Vukušić kaže da je svoj prvi novac zaradio nesvjesno. Kao 12-godišnjak je volontirao na Univerzijadi 1987. i skupljao lopte na odbojkaškim terenima. Naravno, nije očekivao da će biti plaćen, no kad je Univerzijada završila, od nekud se pojavio višak novca, koji je isplaćen volonterima. Morao je otvoriti svoj prvi račun u banci, PBZ, na Savskoj ulici u Zagrebu. Nije to bio neki velik novac, ali prvi koji je zaradio, nekih 300 tadašnjih dinara. Ne sjeća se na što sam ga potrošio. Najvjerojatnije na strip Alan Ford.